Baš kao i hortikultura o kojoj smo pričali, i uzgajanje šuma danas prolazi kroz pravu malu revoluciju. Vrijeme kada se na šumu gledalo isključivo kao na tvornicu drvne mase polako ostaje iza nas, a u prvi plan dolaze njezina otpornost i dugoročni opstanak u jeku sve gorih klimatskih nepogoda. Ono što se danas najviše mijenja jest sam pristup sadnji. Klasične monokulture, odnosno one monotone šume u kojima raste samo jedna vrsta drveća, pokazale su se izuzetno osjetljivima na bolesti, štetnike i suše. Zato je novi standard stvaranje mješovitih sastojina. Kada kombiniramo više različitih vrsta, cijeli ekosustav postaje neusporedivo stabilniji – ako jedna vrsta oboli, ostale održavaju šumu na životu. Pritom se velika pažnja posvećuje odabiru sadnog materijala koji je genetski otporniji na visoke temperature, pa se čak i same vrste polako pomiču prema zonama u kojima prije možda nisu bile dominantne.
Cijela struka zapravo teži takozvanom blisko prirodnom gospodarenju. Ideja je da se što više kopiraju prirodni procesi, što znači da se potiče prirodna obnova šume umjesto umjetne sadnje, a drastične, čiste sječe velikih površina postaju stvar prošlosti. Danas se primjenjuju selektivne i postupne sječe te jače prorjede, čime se izbjegavaju čišta sječa i tlo štiti od erozije, dok stabla dobivaju više prostora i svjetlosti za razvoj stabilne krošnje. U tom suživotu s prirodom namjerno se ostavlja i dio mrtvog drva u šumi jer ono služi kao ključno stanište i izvor života za brojne kukce, ptice i gljive, čime se izravno podiže bioraznolikost.
Naravno, u očuvanju zdravlja kemijska sredstva sve se više izbacuju. Umjesto agresivnih prskanja, struka se okreće stalnom monitoringu štetnika, prevenciji i biološkim metodama zaštite. No, to ne znači da je šumarstvo ne koristi nove tehnologije – tehnologija ovdje igra važnu ulogu. Danas se zdravlje i kvaliteta šuma prate pomoću dronova, satelitskih snimaka i naprednih GIS alata. Podaci omogućuju da se u ranoj fazi prepozna sušenje šume ili napad potkornjaka, pa se odluke na terenu donose brže i točnije nego ikada prije. Provođenje ovakvih promjena traži i ozbiljna sredstva, pa se vlasnici šuma sve više oslanjaju na EU fondove i poticaje koji potiču ekološku obnovu, pošumljavanje i digitalizaciju. U našem kontekstu, sve te procese, natječaje i isplate koordiniraju Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te Agencija za plaćanja u poljoprivredi (APPRRR).
