Hortikultura se danas zaista značajno mijenja i nužno prilagođava promjenama koje se sve brže događaju i poprimaju izgled suživota s prirodom. Danas savršen travnjak više ne znači onaj besprijekorno pokošeni engleski tepih nego upravo suprotno – prostor koji diše, živi i prilagođava se sve ekstremnijim klimatskim promjenama.
Cijeli se taj moderni pristup zapravo kreće prema stvaranju samoodrživih ekosustava u našim dvorištima, a dizajn se okrenuo takozvanom održivom krajobrazu. Sve češće klasična trava zamjenjuje se cvjetnim livadama koje najviše nalikuju prirodnijem rasporedu. Takve livade ne samo da drastično smanjuju potrebu za košnjom i troškove održavanja, nego postaju prave male oaze i restorani za pčele, i ostale oprašivače koji su nam ključni za očuvanje bioraznolikosti. Zato se u dizajnu sve više oslanjamo na autohtone, lokalne biljke i izdržljive mediteranske vrste koje se prirodno i najbrže prilagođavaju na klimatske promjene. Isto vrijedi i za njegu bilja – kemijski pesticidi polako odlaze u povijest, a zamjenjuju ih biološka i integrirana zaštita te prirodni pripravci koji ne truju tlo i vodu. Čak i unutar samih gradova, beton se sve više povlači pred zelenom infrastrukturom.
Zeleni krovovi, žive fasade, urbane šume i kišni vrtovi osmišljeni za zadržavanje oborinskih voda koje postaju ključno oružje u borbi protiv urbanih toplinskih otoka. Moderni vrtovi su postali multifunkcionalni prostori za život – mjesta gdje se spajaju obiteljska rekreacija, edukacija djece pa čak i urbana poljoprivreda kroz male, estetski ukomponirane gredice s povrćem i začinskim biljem. Kada sve to zaokružite minimalističkim dizajnom u kojem dominiraju jednostavne linije te prirodni materijali poput neobrađenog drva i lokalnog kamena, dobijete prostor koji je u savršenom skladu s okolinom, koristan za ljude i u skladu s prirodom.
