Financiranje putem fondova predstavlja ključni pokretač svih promjena o kojima smo razgovarali, jer omogućuje da se ekološki održive, moderne i klimatski otporne metode šumarstva provedu u djelo bez prevelikog financijskog opterećenja za same vlasnike. Bilo da se radi o privatnim posjednicima ili o državnom šumarstvu, novac je danas dostupan kako iz nacionalnih izvora, tako i iz izdašnih proračuna Europske unije.
Na nacionalnoj razini glavnu riječ vodi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kroz izravne subvencije i poticaje za obnovu te zaštitu od štetnika, dok Hrvatske šume d.o.o. pružaju tehničku podršku, edukacije i logističku pomoć u gospodarenju. Ipak, najveći financijski potencijal leži u EU fondovima, točnije u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) te Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Kroz te se programe osiguravaju bespovratna sredstva koja pokrivaju širok spektar namjena – od pošumljavanja i obnove šuma nakon prirodnih nepogoda (poput vjetroloma, ledoloma ili požara) i kupnje certificiranog sadnog materijala, pa sve do uvođenja naprednih tehnologija za precizno šumarstvo, poput dronova, senzora i GIS alata.
Sama prijava na ove natječaje zahtijeva sustavan i Pravilnicima propisan pristup. Cijeli proces počinje prikupljanjem vlasničke dokumentacije, katastarskih podataka i važećih planova gospodarenja šumom. Nakon toga slijedi izrada detaljnog projekta s preciznim troškovnikom, opisom planiranih aktivnosti te planom sadnje i zaštite. Kada se prijava podnese nadležnim agencijama, ključno je precizno voditi dokumentaciju i izvještavati o provedbi jer europski fondovi strogo kontroliraju namjensko trošenje novca.
Da bi projekt prošao na natječaju, iznimno je važno pratiti suvremene trendove koje Europska unija stavlja u prvi plan. To znači da prednost uvijek imaju projekti koji uključuju mješovite vrste drveća, ekološke i biološke metode zaštite bez kemije te nabavu lokalno certificiranog sadnog materijala. Također, fondovi redovito zahtijevaju dugoročno planiranje, što podrazumijeva obvezu održavanja i očuvanja te šume u razdoblju od 5 do 10 godina nakon završetka projekta. Budući da je administracija često komplicirana, angažiranje šumarskih konzultanata i konzultiranje javnih savjetodavnih službi u praksi se pokazalo kao najsigurniji put do odobrenja sredstava.
